Živjeti po Duhu Svetomu

Pripremio: fra Nikola Rosančić

Ponedjeljak, 23. svibnja 2011.

Tijekom ovoga tjedna u emisiji Duhovni poticaj Živo vrelo, razmišljat ćemo i pokušati živjeti po Duhu Svetomu, budući da nam Crkva stavlja ovo vrijeme od Uskrsa do Duhova kao poziv da se više otvaramo Duhu Svetomu i po njemu živimo. Počet ću svoje razmišljanje jedno anegdotom.

Vidio jedan prijatelj, svoga staroga prijatelja nakon dugo vremena i već izdaleka povika mu: Gdje si stari prijatelju?! Što to radiš? Jel' sjediš i razmišljaš? A prijatelj mu odgovara: Ma, ne, samo sjedim? Koliko god zvučalo paradoksalno, i mi bi trebali nekada uzeti ulogu prijatelja koji samo sjedi, a ne razmišlja, kako bi mogli susresti svoga staroga prijatelja, ovdje mislim na Isusa. Ili da pojasnim, trebali bi nekada prestati razmišljati o svakodnevnim stvarima s kojima se svakodnevno susrećemo, kako bi bili sposobni susresti Isusa, Prijatelja koji se raduje našemu susretu i s kojim će nas susrest učiniti sretnim.

Kao prvo da dijagnoziramo problem, mogli bismo reći, našu čestu bolest. Često smo okupirani, prenatrpani raznim razmišljanjima, planovima, opterećenjima tako da nismo sposobni prepoznati svoju duboku čežnju, potrebu za susretom s Isusom. U nama ona trajno postoji, ali smo je zatrpali, svim svojim nekim obvezama, tako da nastojimo ugušiti i posljednji vapaj i posljednji prigušeni krik koji nam govori: Gdje si stari prijatelju,što to radiš?

Isus nas često pita: Ivane, Marko, Nikola… što to radiš? Što radiš sa svojim životom, jesi li uistinu sretan s tim što radiš? A mi kao da ne želimo čuti taj glas, nego stalno trpamo nove i nove sadržaje u svoj život, misleći kako će nas oni učiniti sretnim i ispunjenim. Mislimo, evo samo da obavim još ovaj posao i to će me učiniti sretnim, evo samo da završi ova školska godina, dok zaključim ocjene svim učenicima i obavim i taj posao i bit će mi lakše, bit ću sretniji, evo samo da napravim kuću, samo dok vratim ovaj ili onaj kredit koji sam posudio i sve će biti lakše, bit ću sretniji i rasterećeniji, evo samo dok položim taj i taj ispit, dok se riješim tog i tog profesora i sve će biti drugačije. Ma, prijatelju moj, neće biti ništa drugačije, kada prođe jedan posao, kada završi jedan problem, doći će drugi. Pitanje je samo gdje si ti u tome svemu? Jesi li sretan u dubini sebe ili si sebe zaboravio i prenatrpao se raznim obvezama koje stavljaš jednu po jednu sebi na pleća i koje te opterećuju?

Zato je potrebno, nekada reći, Isusu: Evo samo sjedim. Ne razmišljam. U tom smislu, ne razmišljam, kako bih se oslobodio svega onoga što sam nakupio u sebi i kako bih se onakav kakav jesam, susreo s tobom Isuse. Isusa ne zanima što si ti sve napravio, u kolikim si poslovima uspio ili nisi uspio, nego ga zanima, kako si ti. Jesi li sretan?

Stoga, dragi slušatelji radio postaje Mir Međugorje, pozivam vas da nađete vremena za sebe. Može to vrijeme biti i jedan sat u danu, ili još bolje jedan tjedan u godini, kada ćete otići na neke duhovne vježbe. Mogu vam kao mali poticaj biti i ova razmišljanja tijekom tjedan kada ćete ostaviti vrijeme samo za sebe. Ostaviti se svih svojih planova, svih svojih opterećenje, svega onoga što mislite da trebate obaviti i susretnete se sa svojim životom i pitanjem: Gdje ste vi u svemu što radite?, i drugim pitanjem: Što Isus kaže o vašem životu? Što on misli da je potrebno za vaš život?, te ponesete Isusa u sve svoje životne obveze, planove i susrete.

Kada nađete to vrijeme, onda prvo što trebate, jest samo sjediti u duhovnome smislu riječi. Trebate se smiriti i ne razmišljati o svemu onome što vas svakodnevno muči. Pustite sada to. Trebate se isprazniti svim naslagama koje ste nagomilali, kako bi došli do središta svoga bića: onoga što vi jeste, ono na što nagomilavate sav teret koji nosite i trebate Isusa slušati što on kaže o vašem životu.